Project Description

Bojan Šumonja – Izložba slika “OMNIBUS”
Galerija svetog Krševana
Šibenik,
Don Krste Stošića 12
Otvoreno:
10.6 - 15.7.2020.
Životopis:

Radovi mu se nalaze u stalnom postavu Moderne galerije Zagreb, u fundusu Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, Zavičajnog Muzeja grada Rovinja, Obalnih Galerija u Piranu, te u mnogobrojnim područnim gradskim i privatnim zbirkama.
Živi i radi u Puli.
Osvrt:
BOJAN ŠUMONJA
MISE-EN-ABÎME
Pojam Mise-en-abîme u kontekstu slikarstva Bojana Šumonje ne tumačimo u uobičajenom smislu „slike u slici“, već kao bezdan (abîme), odnosno „bezdanost“. U postrukturalističkom pojmu koji govori o subverziji unutar „teksta“ slike gdje se značenje u pogledu i tumačenju umnogostručava.

Šumonjino slikarstvo izniklo je iz ambijenta transavangarde, odnosno talijanskog krila postmoderne umjetnosti u obratu prema slikarstvu koje ne podliježe diktatu stila i ne traga za esencijalnim te govori svojom slikom o svijetu u vlastitom narativu. U diskurzu vlastitog rukopisa koji podliježe izborima, hirovima, naklonostima prema različitim izvorima. Iz modernizma, povijesnih stilova, filmskih kadrova, stripova, crtića. Koji citira, premješta, posvaja, ironijski preimenuje, poigravajući se pri tome smrtno ozbiljno s dosjetkama i klišejima. U kadrovima i rakursima koji su filmični, mizanscenama koje su lunarne, krajolicima koji su pustinje polucije, prizorima pustošenja prirode i sječe njenih korijena u svijetu u kojemu su svi, gubeći svoju supstancu, izbačeni iz svojih erodiranih staništa. Gdje je sve ispremiješano. Gdje imaginarni junaci crtića i stripova svjedoče ludosti i nesvijesti mislećih bića.
U otporu prema minimalnom, konceptualnom, objektnom, ali u višku vlastite imaginacije. U uznemirenom i ekspresivnom, u lijepim slikarskim pasažima i u pasažima koji su divlji, bez forme i gotovo nadrealni. Gdje nalazimo lirsko, dramatično, apsurdno, sentimentalno, tragiklunatično, i ništa nije fiksirano u značenju. U hedonizmu slikanja, i u svim mogućnostima i konverzijama gestualne ekspresije i boje čije se lice mijenja iz slike u sliku, iz ciklusa u ciklus. U velikoj retorici i u maloj retorici. U osobnim ikonografijama i figuracijama, narativima, metaforama, alegorijama slikarskog prostora u kojemu se mijenjaju rakursi, perspektive i unutrašnje proporcije. U protuslovnim šumovima i značenjima. A redoslijeda nema jer je sve u hijerarhiji i slojevima smisla istovremeno i košmarno. Ironijska, duhovita, groteskna, dramatična slika, ali prije svega u ljubavnom odnosu i strepnji za svijet kojem je posvećena.

Margarita Sveštarov Šimat