Slike Bojana Šumonje u procjepu su humorne ironije istodobno zasjenjene brigom i tjeskobom za svijet. Predodžbom o svijetu koja nije laka. Njihovim prizorima se i lakomisleni zečevi čude, a junaka spasioca naravno nema dovoljno i nitko je ne može spasiti pa ni slikar naoružan kistovima (autoportret „Priprema za napad“). A i ne znamo što slikar misli napasti ili obraniti jer je platno nebeskoplave boje, nenačeto i djevičansko, njemu iza leđa i ne vidimo što je pred njim.